Moja strana autobiografije

 

Kažu da se iza svakog uspeha preko noći stoji 10 godina mukotrpnog rada. Ja ću reći skoro 20. Po 20.

Ova knjiga rezultat je tog rada, pa još i mnogo znoja, odricanja, preskočenih izlazaka sa društvom.

A da li je vredno?

Da ste bili u mojim cipelicama ili Banetovim patikama proteklih dana to pitanje bilo bi suvišno.

I znam da najbolje tek dolazi.

Elem. Ako već niste kliknuli na iksić i lagano nastavili da surfujete kuda vas nepredvidivi talasi interneta odvedu, da pojasnim o čemu se radi, jer nisam se mnogo oglašavala ovim povodom.

Znate onog momka što je najbolji vaterpolo golman sveta? I što je u protekle dve godine sa reprezentacijom Srbije postao olimpijski, svetski i evropski prvak? Da, taj Branislav Mitrović odlučio je da napiše autobiografiju. I ja sam bila urednica te knjige.

Premotavanje filma nekoliko meseci unazad.

Početkom godine dobila sam mejl od Lidije, direktorke Izdavačke kuće Finesa. Ukratko: “Zajedno sa Centrom dr Gifing pripremamo autobiografiju vaterpoliste Branislava Mitrovića. Da li želiš da se uključiš u projekat?

Odmah mi je na umu bio mlađi brat koji je posle neslavnih epizoda na fudbalu (odustao je jer ga je mrzelo da pertla kopačke!) i košarci nekako završio na vaterpolu. Od trapavog bucka za manje od godinu dana razvio se u zgodnog dečačića. Dobio je mnogo novih drugara, ali i neke stvarno važne lekcije iz međuljudskih odnosa, koje su mu kasnije pomogle da bezbolnije prevaziđe tinejdžerske kavge.

Pristala sam.

Imala sam jak lični razlog da u ovome učestvujem, mada je sve tada bilo daleko od onoga što je pre nekoliko nedelja spakovano među plavo-žute korice.

Rekla sam to i Banetu prilikom prvog susreta. Bio je to moj dvostruki tajni adut: s jedne strane da dodatno pridobijem njegovo poverenje, a s druge da od starta imam viziju kome se obraćamo u knjizi.

Biću iskrena do kraja: da mi je ponuđeno da budem urednica knjige u kojoj će neko iznositi pikanterije iz svog privatnog života i “svemu onome o čemu je do sada ćutao” u karijeri, pa makar bio i Kristijano Ronaldo lično, stvarno ne bih trošila svoje dragoceno vreme.

Videla sam ovo kao priliku da podstaknemo razvoj budućih šampiona predočavajući im iskustvo nekoga ko je velikim radom na sebi stigao do vrha Olimpa.

Osvrnem li se unazad shvatam da je Lidija odabirom mene odabrala taj pravac. Možda bi neko imao drugačiju vizuru na Banetovu (dosadašnju) karijeru, ali ja sam ga inicirala da kroz to sočivo još jednom sagleda minule događaje. Da svi zajedno od njega nešto naučimo, jer bez iskustva – mi smo samo kosti i meso.

Dodaću koju reč i o mom iskustvu rada na ovoj knjizi.

Zapravo, to bi moglo da stane u četiri reči: poštovanje dogovora i međusobno poverenje. Sve drugo što bih rekla bila bi besplatna reklama za Skype.

Jedan od tih razgovora dvoje vršnjaka (dobra je bila berba 1985.) zvučao je otprilike ovako:

B: Jedino mi je žao što sam propustio studentske izlaske, kada su se svi najviše družili i provodili.

A: Razumem te. I više nego što misliš.

Zato sam na početku spomenula tih po 20 godina rada koji stoje iza ove knjige.

I razgovor koji je imao najveći uticaj na mene lično, a ako ne čitate pažljivo može da vam promakne…

Pitam ja Baneta kako je objasnio svojoj babi, tradicionalnoj vojvođanskoj kuvarici, da je prešao na hrono ishranu i da nema više u istom obroku sarme i pire krompira.

Kazao mi je: Ispričao sam im kakve je to efekte imalo na mene i sledeći put kada sam došao kod njih na ručak priznali su mi da su i oni ujutru počeli da piju veliku čašu vode s limunom, da izbegavaju tečnost u toku jela… i da im prija.

To je bio momenat kada sam i ja počela da korigujem svoju ishranu.

(polje budi-promena-koju-želiš-da-vidiš-u-svetu čekirano!)

Da zaokružim ovu priču izdvojiću delić uvodnika koji sam napisala: Moja uloga bila je poput sidraša u vaterpolo timu, ali ne onog starog kova koji je zadužen samo za egzekuciju, već onog koji organizuje napade i proigrava saigrače. I verovatno bi u prilog ozbiljnosti i posvećenosti rada na ovoj knjizi bilo poželjnije da istaknem kako je  bilo preteško. Prava istina je da nije, jer u životu, kao i u vaterpolu – kada imaš dobre saigrače ni Olimp nije neosvojiv.

Otprilike tu smo stavil tačku na prvu fazu nastanka ove knjige. Usledili su uzbudljivi dani čekanja lekture, tehničke pripreme, odabira fotografije za naslovicu, pripreme promocije… Uprkos tome što sam bila saučesnik u gotovo svakom koraku nastanka ove knjige, kada sam prvi put uzela svoje kumče “Preokret” u ruke samo sam ga nemo posmatrala.

Tek nakon što su na Banetove Instagram objave o autobiografiji počele da stižu prve reakcije i da mu se oduševljeno javljaju navijači i mladi sportisti shvatila sam da smo uradili veliku stvar.

Tih nekoliko dana pred promociju osećala sam se kao student koji čeka rezultat diplomskog ispita.

A onda u publici – šampion do šampiona.

I trener šampiona, ali ovog puta u ulozi novinara “Dorćolskog mamurluka”, pita da li je planiran nastavak knjige i da li će se zvati “Zaokret”.

https://www.instagram.com/p/BWamZUmgkSG/?taken-by=mondoportal

Da sumiram polako, jer ovaj post preti da bude omanji roman. Mantra koja se provlači kroz čitavu knjigu je pomeranje sopstvenih granica bez obzira na spoljne faktore. I to nije ostalo samo mrtvo slovo na papiru ni pre, ni tokom, ni nakon stvaranja ove knjige. Mi koji smo neposredno učestvovali u njenom nastajanju naučili smo mnogo toga, o sebi i o drugima, i stekli novo neprocenjivo iskustvo.

Zajedno sa štamparskom bojom otisnuli smo i maleni deo sebe. Sada “Preokret” počinje da živi sopstveni život i svako će ga čitati i tumačiti na svoj način. A ako makar jedna osoba bude inspirisana da pronađe svoj put ka uspehu – smatraćemo da je naša misija ispunjena.

PS Nisam htela da gnjavim sa detaljima o knjizi. To možete da pročitate i ovde, želela sam da vam je predstavim iz drugačije perspektive. Kada pročitate i knjigu – javite utiske. 😉

2 comments
  1. Aleksandraaa, blenem u ovaj post široko otvorenih usta, iznenađena spoznajom da si upravo ti urednica knjige koju obožavam! Dobila sam je na poklon i počela da čitam nezainteresovano da bih je na kraju progutala. Ovo je knjiga kojoj se često vraća!
    Hvala…
    Pozdrav,
    Jelena

    1. Jelena, mnooogo mi je drago da ti se knjiga dopada jer smo u nju uložili prilično truda i energije.

Nemoguće je da nemaš komentar?!