Kako je u Guči danju

Prošle godine sam prvi put bila u Guči, ali tokom dana. Sasvim dovoljno da shvatim da to nije moj način zabave i uživanja.

Zanemarimo taj lični stav sada.  Pošteno sam uradila reportažu sa Sabora trubača Guča, koja je objavljena na MONDU 10. avugsta 2012.

Ovo je primer šta novinar može da uradi za dva sata na nepoznatom mestu ako u jednoj ruci drži mobilni telefon i fotografiše, a u drugoj snima sa handy cam.

Dragačevski sabor trubača održava se ove godine 52. put, a poslednjih godina u tom periodu Guču se sjati prosečno pola miliona ljudi. Ipak, ima mnogo ljudi koji nisu početkom avgusta posetili muzički festival, koji se vremenom pretvorio u mnogo više od toga.

Brojni Srbi, ali i stranci s neverovatnim oduševljenjem iz godine u godinu čekaju ovaj sabor. Ima onih koji se i iz Kanade zapute u varošica smeštena u središnjem delu Opštine Lučani i Dragačeva.

A zašto?

Ako slika vredi više od hiljadu reči, ovaj snimak vredi makar dve hiljade.

[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=q9AiPDZhn2c&w=640&h=360]

Mnogi ljubitelji trube, pečenja i alkohola provode ovde po nekoliko dana. Kada padne mrak ovde je, listom svi posetioci tvrde, nezaboravan provod.

Međutim, i tokom dana zvuci trube čuju se sa svih strana. U improvizovanim restoranima smenjuju se kako orkestri, tako i gosti, koje ponegde zabavljaju i oskudno odevene plesačice. One se ne žale na bakšiš, baš kao ni muzičari.

Bez obzira na krizu “pljušte” i “crvene”. A svira se sve od tradicionalnih narodnih pesama, preko starogradske, pa do popularnih stranih numera.

Za ručak zna se – roštilj ili pečenje. Svinjsko staje već oko 900 dinara, a kilogram jagnejćeg pečenja je 1.200. Čaša piva je najčešće 150 dinara. Ali to su cene na tezgama. U restoranima je i duplo skuplje.

Nemojte da se iznenadite ni kada vidite da je porcija pasulja prebranca 350, a svadbarskog kupusa 450 dinara. Čaša soka je skuplja nego u centru Beograda – 220, dok su gazirana pića u limenkama 250 dinara.

Nemojte da se iznenadite ni kada vas ispred mobilnog toaleta (ukupno ih ima osam u nizu) ne baš zavidne čistoće dočeka mlada romkinja i traži vam 50 dinara, bilo za veliku, bilo za malu nuždu.

Neki vreme do početka muzičkog programa na glavnom stadionu koriste se kupaju u bazenu ili reci Bjelici, koja prolazi kroz centar mesta. Drugi se odmaraju ili vesele u kampu, gde ima automobila sa registracijama iz svih gradova Srbije, ali i brojnih stranih tablica.

Orkestri dolaze i ovde. Tako možete zateći neverovatne scene: trojica momaka, od kojih je jedan na haubi automobila, vesele se uz trubače, dok na samo nekoliko metara od njih drugi mladić sakriven pod hladom šatorčića spava u vunenim čarapama.

U pojedinim kombijima, automobilima ili šatorima takođe spavaju čak i čitave porodice. Neki su tu zbog provoda, a neki zbog biznisa.

Apsolutno sve što može da vam padne na pamet prodaje se na tezgama u Guči, a možda će vas najviše iznenaditi super ponuda: pet pari tangi za 100 dinara!

Prodaju se različite majce, šajkače, privesci za ključeve, plastične trube zlatne boje (pravljene naravno u Kini), fantomke sa srpskom zastavom, lažni đerdani, “kajle” sa priveskom u obliku krsta, naočare za sunce uz koje se dobija poklon…

Momak iz Požege pohvalio nam se da za vreme trajanja Sabora proda i po deset komada bušilica, burgija i drugog jeftinijeg alata, što je više nego za mesec dana na lokalnoj pijaci u njegovom mestu.

Stariji gospodin na samom ulazu na kamp prodaje stare kasetofone, radio prijemnike za auto, lampe, punjače za mobilne telefone…

Svako se na svoj način snalazi da iskoristi blagodeti Sabora trubača u Guči.

Nemoguće je da nemaš komentar?!