Momak koji je pomerio granice novinarstva

Tim Pool

Ništa nije tako bajato kao jučerašnje novine – govorilo se nekada. Sada je jedinica vremena koju koristimo kada pričamo o prenošenju (i tumačenju) informacija sasvim druga. Internet, a posebno društvene mreže znatno su ubrzali protok vesti. Govorimo o minutima, pa možda čak i sekundama. Kako se na događaj reguje u trenutku malo ko svojim primerom može da tako dobro ilustruje kao Timothy Pool.

Tim je pre tri godine došao u Zuccotti Park sa mobilnim telefonom i rancem u kome je imao solarni punjač i dodatnu bateriju. U Njujorku su se održavali protesti Occupy Wall Street i momak iz Čikaga je želeo da prikaže šta se dešava iznutra, da direktno prenosi ljudima sa lica mesta. Pokrenuo je live stream. Kako su protesti odmicali tako je događanja na njima ovim putem pratilo sve više ljudi.

Sredinom novembra 2011. Tim je postao svetski (wide web) poznat. Njegov 20-osatni prenos sa Menhetna gledalo je više od 20.000 ljudi istovremeno, odnosno imao je ukupno 250.000 jedinstvenih poseta tokom čitavog dana. I ne samo to! Njegov live stream preuzela je čak i Al Jazeera English. Već za vreme protesta 17. novembra tokom više od 12 sati prenosa imao je 737.000 jedinstvenih pratilaca.

Pool i njegov partner Henry Ferry su tih dana sa 500 dolara vrednim Samsung Galaxy SII mobilnim telefonom i 4G mrežom uradili više nego velike TV mreže sa svojim skupim kamerama, satelitskim kamionima i helikopterima.

Zašto? Zato što su bili u srcu događaja, zato što je Tim omogućio ljudima da budu deo toga. Bio je njihove ne samo oči i uši, već i glas. Opisivao je šta se događa, spontano intervjuisao ljude i zajedno sa gledaocima na UStreamu komentarisao.

Narednog dana Poolova akcija bila je vest u svim bitnijim medijima, a on je među više od 300 mejlova dobio poruku i da zaslužuje Pulicerovu nagradu. Pulicera još uvek nije dobio, ali jeste bio ličnost 2011. godine u izboru magazina TIME, bio je u nominovan za 100 najuticajnijih ljudi na svetu i uvršten među top 140 Twitter naloga 2012.

Želim da budem na mestu gde se promene dešavaju, da ih razumem i podelim sa drugima. Dajem sve od sebe da u trenutku kada se nešto dešava budem što objektivniji, da kažem istinu. Verovatno najvažnija stvar je što imam dvosmernu komunikaciju sa publikom. Kada sam na terenu, ja nemam producenta, marketing tim ili bilo kakvu podršku. Umesto toga, ljudi koji prate prenos uživo kroz tvitovanje prenose ono što sam video, ili objavljuju fotografije, prave isečke sa najzanimljivijim momentima, pa čak i proveravaju informacije“, objašnjava Pool i priznaje da se često kamuflira u običnog protestanta ili građanina, posmatrača, a kada je gusto pravi se da ne snima.

Ipak, događalo se da i on bude napadnut.

Pogledajte šta se sve nalazi u njegovom mobilnom studiju. I dron, između ostalog. Uz pomoć Google Glass radio je radio livestream sa protesta za Gezi park u Istanbulu juna 2013.

Mada neki smatraju da je to što radi video-gaming novinarstvo, Timovo izveštavanje nije prošlo nezapaženo ni kod Reutersa, novinske agencije sa više od 160 godina tradicije.

Ako želimo da promenimo svet, ako želimo da rešimo probleme, najbolji put je da prikupimo što više informacija o onome što se dešava. Morate da poznajete kontekst i budete deo tog događaja da biste znali da ispričate priču o njemu“, smatra Pool, čiji jedinstveni stil interaktivnog novinarstva je na raskrsnici društvenih i mejnstrim medija.

timpoolquote

Timov prvi prenos uživo pratilo je svega dvoje ljudi. Danas iza sebe ima jedinstvene reportaže sa najužarenijih tačaka planete. Za medijsku online platformu Vice, širom sveta poznatu po surovim, sirovim, necenzurisanim i šokantnim video reportažama, izveštavao je i iz Ukrajine, sa Tajlanda i pokazao nam drugu stranu Svetskog kupa u Brazilu.

Nedavno je prešao u konkurentski Fusion na poziciju senior dopisnika i direktora medijskih inovacija, o čemu je pisao i New York Times. Nažalost, situacija tako zahteva, da Tim opet izveštava o Fergusonu.

Tim Pool kaže da načinom na koji on (i njemu slični) prati događaje želi i da dokumentuje priče za arhivu, jer istoriju više ne stvaraju pobednici, već svi.

1 comment

Nemoguće je da nemaš komentar?!