Otkud sad Gruzija?! I šta ima u Batumiju?

batumi7

Turska je velika zemlja. Teritorijalno. Shvatila sam to i u praksi kada smo se vozili od Istanbula uz Crno more pa sve do granice sa Gruzijom. Više od 1.000 km. Više od 20 sati. “Pakleno iskustvo” – naivno sam pomislila i odahnula. Ispostavilo se da još nismo ni kročili u deveti krug pakla.

Na graničnom prelazu dočekala nas je duga i nepregledna kolona vozila. Sa leve strane bilo je more, a mi smo sa sve koferima morali pravo, na pasošku kontrolu kod Turaka. I sve bi to bilo podnošljivo na +35C da desetak metara od šaltera sa carinicima nije vladala opšta anarhija. Bez ikakvog reda tiskali smo se sa Turcima, Gruzinima i drugim putnicima namernicima koji su očito bili ispraksovani, pa su se na najrazličitije načine dovijali da prođu ispred nas na čekiranje pasoša. Kako smo se svi osećali, dok smo čekali i poslednju “prepreku” u vidu skeniranja kofera na gruzijskoj granici, najbolje opisuje komentar jednog momka iz grupe: trenutno na sebi imam znoj šest različitih nacija.
Posle oko dva sata razvlačenja konačno smo ušli u Gruziju, za koju čak ni vlasnicima srpskog pasoša nije potrebna viza.

Bus se zakotrljao ka Batumiju (udaljenom oko 15 km od granice) i ja sam tek tada počela da upoznajem tu zemlju. Razredna u gimnaziji mi je bila nastavnica geografije i ako ovo čita duboko joj se izvinjavam što sam o Gruziji gotovo jedino znala da je bivša članica SSSR, da je među prvima primila hrišćanstvo, da ima problem sa Osetijom i Abhazijom, da je Staljin rođen u Gruziji (govorka se da je i Putin kao vanbračno dete tu rođen), i da se njihovi sportisti takmiče na evropskim prvenstvima.

batumi1

Pa što si se onda tamo zaputila, crna Aleksandra?! – verovatno se pitate. Zvučalo je dovoljno interesantno i nedovoljno istraženo, mada priznajem da ni u snovima nisam pomislila da ću odlučiti da svoj letnji odmor provedem baš ovako. Jeste, mogla sam da pijem koktelčić na nekoj grčkoj plaži i otresam pesak s nogu, ali ja sam umesto toga izabrala debitantsku turu Kavkaz – Kaspijsko more. Kada mi je Miloš iz Jungle tribe ispričao da tek priprema ovu turu, bez mnogo razmišljanja sam rekla: daj dva komada! I sada kad se osvrnem na sve što smo za tih 18, 19 dana i 9.000 km na točkovima proživeli, prezadovoljna sam svojim izborom. Putujući kroz Gruziju, Azerbejdžan, Jermeniju i Kapadokiju nisam videla mesta koja su lepa kao Pariz, moćna kao Njujork i raskošna kao Dubai, ali sam upoznala svet o kome znam vrlo malo. Ne kažu uzalud da je putovanje najbolje obrazovanje.

Ok, biće vremena za pisanje knjige. Ovo je sada blogpost namenjen Gruziji, koju sopstveni narod opisuje kao balkon Evrope. Nismo okrnjili ni šestinu ovog veka, a ovu zemlju su potresli Revolucija Ruža 2003. i rat protiv Rusije i gruzijskih otcepljenih teritorija Južne Osetije i Abhazije 2008. Eskalacija dešavanja devedesetih godina pre i nakon raspada SSSR-a. Imate li sve to u vidu sasvim jasno će vam biti jasno zašto su od naroda koji je gostoljubiv i slavi život i uživanje sada došli do ljudi bez osmeha, posebno za strance.

BATUMI – Dečko koji obećava

Prva stanica bio je gradić na samoj obali Crnog mora – Batumi, koji me je ubedio da ipak treba da dajemo drugu šansu.
Moj prvi susret s njim bio je grozan. Posle paklenog dana na granici dočekale su nas oronule zgrade zarobljene u sovjetskoj vremenskoj kapsuli i pljusak. Prvi fast food u koji smo pregladneli ušli nije imao osoblje koje govori engleski i naravno da su primali samo lare. Psovala sam sebe što sam od svog tog učenja ruskog jezika u školi upamtila samo jednu Puškinovu recitaciju, jer u suprotnom bih možda gospođi na kasi mogla makar na ruskom da zakukam da smo mnooogo gladni i da ne možemo da promenimo evre, pošto i ova najbliža menjačnica do koje smo otišli i pokisli nije radila, jer… воскресенье. Ne znam da li zato što smo je toliko čekali, tek kasnije kada smo se dokopali lokalne valute pojela sam najukusniju shawarmu, u konkurenciji svih sličnih sendviča koje sam ikada okusila.

Kada se razvedrilo taman toliko da mogu da upoznam Batumi prvi i po utisak bio je: ovo je siromahinja koja je obukla skupu haljinu za gala večeru. Uz obalu su bili Sheraton, Radisson Blu i drugi hoteli koji su simbol za život na visokoj nozi, a maltene preko puta stidljivo su stajale stare trošne zgrade. Ni prostran lepo uređen park 6 maj sa veštačkim jezerom u sredini nije mogao da potre taj prvi utisak.

Ma daaaaaj. Ovde mora da ima još nešto, čim tu odmaraju najbogatiji Gruzini. Pa ne dolaze valjda zbog luksuznih hotelskih soba, delfinarijuma i tri lepa restorana?! Želim da vidim to bogato kulturno nasleđe koje su Heleni, Rimljani, Turci i Rusi ostavili za sobom.

Nisam imala priliku odmah, jer je Tbilisi zvao.

Tek po povratku iz Jermenije (prethodno smo bili u Tbilisiju, pa u Azerbejdžanu) upoznala sam drugo lice Batumija. Bukvalno. Drugi put dočekao nas je okupan suncem i bez mnogo očekivanja, a gotovo jedino u nameri da protegnem noge nakon celonoćne vožnje, zaputila sam se na suprotnu stranu, gde me prethodno put nije vodio. A tamo… u prvom redu, odmah uz šljunkovitu plažu, je prostrano šetalište (Batumi Boulevard) gde sam tog jutra zatekla dosta ljudi koji se rekreiraju vozeći bicikl ili džogirajući. Zatim sledi red kafića i barova sa zanimljivim enterijerima, pa brojni hoteli i kazina. Ovde je kockanje dozvoljeno i to je još jedan mamac za turiste.

batumi2015 (1)

 

Za one koji ne preferiraju takvu vrstu zabave tu je Miracle Park – impresivno mesto u centru grada, gde su skoncentrisane interesantne zgrade moderne arhitekture i infrastrukture povezane sa Seaside bulevarom. Odmah pored šetališta uz more smeštene si su Astronomski sat, Alfabet kula, Batumi poslovni centar, hotel Radisson Blu, svetionik… i još nekoliko objekata u izgradnji. Poslednjih godina ovo je stecište raznih muzičkih dešavanja, a 2011. je tu koncert imao Enrike Iglesijas. Definitivno najfotogeničniji kutak u Batumiju, makar onom delu koji sam ja upoznala.

gruzijabatumi

Još jedno mesto označeno kao centar kulturnih i muzičkih dešavanja je Piazza Square sa kafićima i restoranima koji upotpunjuju atmosferu nalik onoj na šarmantnim italijanskim trgovima. On je pomalo ušuškan među zgradama, ali veća je šansa da nasumice naletite na Trg Evrope, koji je prava poslastica za ljubitelje arhitekture.

Ok, Batumi, položio si. Imaš lajk od mene za estetiku. Žao mi je što nisam uspela da snimim sve zanimljive kutke koji su na mene ostavili utisak, u neke sam jednostavno ostala zagledana. U videu sam pokušala da predstavim neke od interesantnih mesta u Batumiju koji je još u izgradnji i definitivno nije dostigao svoj zenit iako je grad star 2.000 godina.

Nažalost nije bilo dovoljno vremena da posetim više od 100 godina staru Botaničku baštu, koja je nekih 10km izvan grada, ali sudeći prema fotografijama – izgleda vrlo lepo. Mada, kad malo razmislim, u slučaju da moram da biram… prednost bih dala Machakheli dolini.

Ako ste mislili da će ovaj post proći bez gastro osvrta na grad, silno se varate. Batumi nije mnogo veliki grad, pa vam nije potreban prevoz da biste obišli sve bitne tačke, a kada se umorite od šetnje možete da se okrepite u Heart of Batumi ili popijete domaće vino s pogledom na more na terasi restorana na krovu hotela, sasvim jednostavnog imena… Loft. I ono što kažu da obavezno treba da probate u Adžariji je njihov tradicionalni sir koji se u planinskim predelima izrađuje posebnom tehnikom tako da izgleda kao konac, odnosno najslikovitije opisano – predivo. Iako sam veliki ljubitelj sira moram da priznam da ga ne bih uvrstila na moju listu top 5, ali svakako je bilo zanimljivo iskustvo probati ga.

BONUS>> Ako na nekoj karti pića vidite Georgian lemonade dobro razmislite da li ćete naručiti. Ja sam se tako naivno prevarila misleći da je limunada – limunada, pa sam ostala neprijatno iznenađena kada mi je konobarica donela jako zaslađen gazirani sok od kruške u pivskoj flaši. Ko želi da vidi moju reakciju nakon toga neka mi piše u Inbox na FB strani 🙂

Sledeća stanica bio je Tbilisi.

Photo credit: @joshefin

*** Ukoliko želite da vidite sve klipove sa putovanja pratite moj Youtube kanal.  

Ako vam se dopao ovaj tekst, onda će vam se sigurno svideti i moj sedmični newsletter. Prijavite se što pre, jer već u nedelju stiže novi mejl sa najzanimljivijim preporukama za čitanje, slušanje i gledanje.

1 comment

Nemoguće je da nemaš komentar?!