Ovog leta u modi su… ZABRANE

Pre oko pet godina Associated Press je vodio bitku sa blogerima. AP je smatrao da blogeri “kradu njihove reči” time što su koristili delove njihovih tekstova (neki citati imali samo 33 reči) i insistirao je da se citati uklone. S druge strane, blogeri su smatrali da čine uslugu ovoj novinskoj agenciji jer su svaki put kada su se pozivali na taj izvor i linkovali ka sajtu AP.

Ekonomija sadržaja Vs ekonomija linkovanja

Ova moda je sa zapada stigla i u Srbiju, pa tako sve češće u domaćim medijima možete da vidite: “Zabranjeno preuzimanje sadržaja ili njegovih delova bez dozvole redakcije”.

Tome su najpre pribegavali tradicionalni mediji. Znam za primere televizije koja je usmeno zabranjivala portalima da embeduju YouTube klipove (koje je postavila treća osoba!) njihovog programa. Isto tako pojedini nedeljnici imaju običaj da ispod svojih tekstova stave naznaku da preuzimanje nije dozvoljeno, pa čak i da zovu redakcije i intervenišu da se objave povuku.

Verovatno se vode logikom da će onda manje ljudi gledati njihov kanal, odnosno kupiti njihove novine, ne razmišljajući da će na taj način samo doći do novih konzumenata i prošiti uticaj svog brenda. Onaj ko npr gleda određenu emisiju – nastaviće to da radi, a onaj ko ne gleda tv – neće znati da ta emisija i postoji, ili makar detalje o njoj.

Uzgred, novinari zaposleni na portalima svakodnevno čuju kako u informativnim tv emisijama spikeri čitaju vesti koje su oni napisali ili u štampanim medijima vide tuđe potpise ispod svojih tekstova. Internet portali su, očito, javno dobro.

A sada da vidite šta je glavni hit za proleće/leto 2013.

Neki na svoje ekskluzivne sadržaje stavljaju zabrane, a neki nak i na vesti. Pošto nije redak slučaj da još najmanje tri medija u razmaku od deset minuta objavi tu informaciju, ukoliko neko i hoće da se pozove na izvor (mada je takvih medija sve manje) evo šta će uraditi – kao izvor vesti će navesti i eventualno linkovati onoga ko nije stavio zabranu.
I tako se zatvoriš u svoju kućicu misleći da ćeš nekome da podvališ i zaboraviš da je internet sadržaj bez linkova isto što i drvo koje nečujno padne u šumi.
Moram da primetim da se ni portali (poput gore navedenih primera televizije i štampe) nisu u obrnutom slučaju odrekli sadržaja drugih medija.

Da se razumemo, plagiranje ne podržavam, licemerje još manje.

Ili se vodiš onom starom “tuđe neću, svoje ne dam” ili nemaš dvostruke aršine.

Citiraću njujorškog profesora novinarstva Jeffa Jarvisa, koji kaže:

“Ekonomija sadržaja zarađivala je kontrolišući i prodajući sadržaj. U ekonomiji linkovanja, više se ne isplati prodavati kopije sadržaja kada je original dostupan jednim klikom ili linkom“.

Nemoguće je da nemaš komentar?!