Šta smo uradili za Nikolu

nikola

Kladim se da bi makar sedmoro od 10 ljudi reklo da novinari bez mnogo pardona svojim objavama mogu da unište tuđe živote. Zaboravljaju da ima i onih kojima su ulepšali život.

Ovo je priča o tome.

Novinarke Večernjih novosti i Studija B uradile su priču o Nikoli Jovanoviću, dečaku koji prodaje svoje crteže da bi pomogao nezaposlenoj mami.

Bilo je to pre četiri nedelje. Od tada su se 10-godišnjem Nikoli desile brojne lepe stvari.

Već sam pisala da je počeo da trenira fudbal. Pre nekoliko dana je odigrao i prvu utakmicu za svoj FC Atacante. Bila je humanitarnog tipa, a inicirao ju je Nenad Pavlović. Student iz Bratislave, koji se nekada i sam bavio fudbalom, je pročitao tekst u Novostima i okupio svoje drugove – Kafanske selektore. Prvo su igrali klinci FC Atacante – ŠF Winner, a posle veterani (izvinite, momci, ali to ste!). U isto vreme organizovana je prodaja Nikolinih crteža i tom prilikom je prikupljeno 10.000 dinara.

Kako je bilo pogledajte OVDE.

nikolinicrtezi

Velike zasluge za organizaciju pripadaju i divnoj mladoj dami Beli Prendivoj, koja je inače sa Nenadom stupila u kontakt čitajući komentare ispod pomenutog članka.

Bela je sa još osam žena (uskoro bi trebalo da osnuju i humanitarno udruženje) već pomagala Nikoli i njegovoj mami. Preko Grupe za Nikolu do sada su nabavljeni: frižider, veš mašina, kuhinjski sto, viseći kuhinjski delovi za stančić (14 kvadrata) u kome žive Nikola i Snežana. Dečak je od pribora do garderobe pripremljen za školu, a pre nekoliko dan dobio je i stipendiju jednog privatnog fakulteta od 10.000 dinara mesečno za ovu školsku godinu.

“Proteklog vikenda nije ni bio kod kuće skoro. Igrao je fudbal za školu, a onda je došla po njega jedna glumica i odvela ga u pozorište Petar Pan. Tamo je u subotu i nedelju bila prodajna izložba njegovih crteža”, ispričala mi je Snežana.

Belina grupa obezbedila je Nikoli besplatne časove matematike i engleskog, kao i besplatnu školu slikanja u ateljeu Charlie.

“Zna on da ne sme da ima manje od četvorke zbog treninga, pa se ozbiljno trudi. Toliko voli taj fudbal”, rekla je Nikolina mama.

Srećna je zbog svega lepog što se dešava njenom sinu i istovremeno se pribojava hladnog vremena koje dolazi. Krov im prokišnjava, struja je skupa, a Snežana još nema posao.

“Ma meni je dovoljno i 15 – 18 hiljada. Ništa nije sramota raditi”, skromna je.

Jeste, nakon što je objavljen članak u novinama, dobila ponudu za posao u pekari na Karaburmi, ali se gospođa iz pekare više nikada nije javila. Snežana nastavlja da aktivno traži posao i neće da preda papire za socijalnu pomoć, mada izgleda da će uskoro morati.

I pored svega nabrojanog, tu se ne završava spisak pomoći koja je pristigla Snežani i njenom dobro vaspitanom sinu Nikoli. Ipak, bićemo zadovoljni kada Nikolinoj mami pronađemo dnevni posao. Ukoliko čitate ovaj tekst, a znate nekoga kome je potrebna kućepaziteljka, spremačica, čistačica… javite nam se!
_________
ps Drago mi je što se okupilo dosta ljudi sa željom da pomogne Nikoli, jer nema većeg zaloga za budućnost od gajenja dobre dece.

Neka vas ova priča inspiriše da i vi, u skladu sa svojim mogućnostima, pomognete nekome.

Nemoguće je da nemaš komentar?!