Baku – grad koji će vas oduvati, bukvalno (I deo)

baku1 Znate šta, ovaj tekst je predugo stajao u draftu, dok je čekao finalni glanc. Uvek ima šta da se prepravi, ispravi, ali prošlo je već nekoliko meseci od moje posete Bakuu i red je da konačno ugleda svetlost dana, inače će utisci izbledeti.

Pripremila sam ukupno 10 kratkih priča (umesto jedne duuuge) o prestonici Azerbejdžana. I da to ne bi bio ćilim bez kraja odlučih da ga podelim u dva dela. Kada bih opisivala sve detalje verovatno bi ih bilo još makar toliko. No, treba i vi nešto da doživite kada posetite Baku, zar ne?

Uživajte u ovim pričama. Čitajte ih kojim redom vam drago i budite slobodni da me priupitate ukoliko želite još nešto da saznate o šarmantnom gradu na obali Kaspijskog jezera.

1. Evropa u Aziji, Azija u Evropi

Azerbejdžanski sportisti se nadmeću na evropskim takmičenjima. I to je super, jer moraju nekoga i fudbaleri Srbije da pobede. Šalu na stranu, nije da nemaju dobre sportiste, ali pre svega rvače i gimnastičare. Geografski i metaforično teško u Bakuu može da se razazna granica. Činjenica je da političari i imućni ljudi žarko žele da se približe Evropi, ali je i u glavnom gradu primetan mentalitet i uticaj na gradnju Orijenta u kombinaciji sa sovjetskim nasleđem. Očito je 70 godina ostavilo traga na novije generacije.

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih prošlog veka došlo je do masovnog raseljavanja stanovništva (videti pod Nagorno-Karabah) zbog obostranog etničkog čišćenja i sukoba između Azerbejdžana i Jermenije, koji je nedavno “podgrejan” i zbog koga već godinama kopnenim putem ne možete iz jedne u drugu zemlju. Nema zvaničnih podataka, međutim osnovano se tvrdi da je oko 700.000 starosedelaca napustilo Baku i iselilo se u svud po regionu i svetu. Na njihovo mesto pristiglo je oko milion građana iz duboke provincije Azerbejdžana, donoseći sa sobom svoje navike i način života.

2. Nafta je prošlost, sadašnjost i budućnost

Baku je prvi grad na svetu u kome je eksploatisana, primenjena i prerađena nafta. Bilo je to 1847. kada je na Bibi-Ejbatu prvi put izbila nafta. Tada je i počela njena eksploatacija na industrijski način. Godine 1872. braća Nobel su u Bakuu osnovala prvu naftnu kompaniju. Nakon toga su u zemlju počeli da neprestano dolaze preduzetnici sa svih strana sveta, nastojeći da ugrabe svoje naftno polje, a bogatstva su stvarana preko noći.

Otkad je ova država na južnom Kavkazu postala nezavisna od Sovjetskog Saveza 1991. u taj deo sveta ušle su i zapadne naftne kompanije koje profitiraju od enormnih resursa. Azerbajdžanske naftne rezerve se procjenjuju na 14 milijardi barela.

Ni danas ne morate mnogo da zalazite na periferiju da biste videli ekspoataciju nafte ili gasa. Oni su sinonim za bogatstvo i sigurnu budućnost. Još bolje dane najavljuje ambiciozan dogovor sa Gruzijom i Turskom o izgradnji Transanadolskog gasovoda TANAP, koji bi trebalo da bude alternativa ruskom Južnom toku.

Mladi imaju perspektivu ukoliko se bave naftom, država stipendira najbolje da studiraju na svetskim koledžima i potom se vrate. Otprilike tako je glasio odgovor našeg lokalnog vodiča na moje pitanje koliko Vlada brine za budućnost mladih i kakva im je perspektiva u zemlji.

Poređenja radi, prosečna plata u Azerbejdžanu iznosi oko 500 američkih dolara, dok je prosečna penzija svega 200. Mesečne zarade srećnika zaposlenih u naftnom sektoru kreću se od 1.200 do 2.400 dolara.

baku7

 

3. Slabo divane engleski

Želeći što više da se približi Zapadnom svetu glavni grad Azerbejdžana je bio domaćin Eurosonga maja 2012, zbog čega su odnosi sa susednim Iranom bili prilično napeti, kao i prvih Evropskih igara juna 2015. Mnogo novca su uložili u organizaciju oba događaja i sve je izgledalo spektakularno (a meni nije lako izmamiti tu reč!).

Posetila sam Baku dva meseca nakon Evropskih igara i kao zaostavštinu istih imala priliku da se vozim ljubičastim taksijem – pandan londonskom žutom, koji je kako su mi objasnili upravo uveden kao atrakcija turistima. Em je cena niža od regularnog (koji je u rangu sa beogradskim), em je zabavno iskustvo. Da, to sam pomislila, ali nije bilo zabavno što sam se dva puta jedva sporazumela sa taksistima dokle idem, iako sam držala karticu sa adresom hotela. Ok, možda su neki drugi prevozili tih 6.000 učesnika Evropskih igara. Čitah da do pre neku godinu nisu imali taksimetre, kao i da generalno nisu baš najsigurniji vozači.

Izuzimajući gostoljubivog menadžera hotela u kome smo odseli i koji nas je čak i ispratio, nisam imala sreće da naletim na ugostitelje koji govore engleski jezik ni u nacionalnim restoranima u samom centru grada. Nažalost, turski ne znam, ruski natucam, pa smo se malo pripomogli rukama i slikama.

Što se same kuhinje tiče – ako vam se dopada turska uživaćete u azerbejdžanskoj hrani.

baku3

4. Liberalan i moderan grad

Kada putujete u muslimansku zemlju mogu vas upozoriti da strogo vodite računa da ne duvate nos na javnom mestu, ne pokazujete prstom na druge osobe ili stvari, da ne čačkate zube u restoranu, da se ne grlite i razmenjujete nežnosti sa partnerom na javnom mestu, da ne žvaćete žvaku, da (ako ste devojka) nosite što dužu suknju i pokrivena ramena. Suštinski, ako ste pristojni većinu ovih stvari nećete raditi gde god da ste na planeti, a ako vam se nešto od toga i omakne u Bakuu – niko vas neće popreko pogledati.

Baku je liberalan i moderan grad, jer takav nam je predsednik. Sve što hoćete možete da obučete” – rekao mi je jedan mladi i obrazovani Azer.

Mada su sve liberalniji, kada se spusti mrak teško ćete zateći devojku “iz poštene kuće” koja šeta ulicom. Zabavljanje je dozvoljeno pre braka, ali neudate dame izlaze jedino tokom dana i to neretko upadljivo obučene i doterane.

Nasuprot tome, uveče ćete u centru grada u restoranima brze hrane ili nekom od mnogo prelepih parkova zateći priličan broj majki (ili oba roditelja) sa sitnom decom, možda čak i u vreme kada se podrazumeva da bi trebalo da spavaju.

baku2

5. Duh Pariza i Venecije

Jedan od mojih saputnika u Bakuu konstatovao je da je tu video više mercedesa nego u Nemačkoj. I ja sam tu videla više prodavnica luksuznih brendova nego u Parizu, a poznato je da tamo žive “ajkule”. Gucci, Dior, Tiffany, Dolce i Gabana za velike i male (postoje specijalizovane radnje za decu sa potpisom ovih brendova)… mame vas duž grandiozne Nizami ulice, smeštene tako da vam je i Kaspijsko jezero na dohvat ruke. Istočno od Austrougarske tako skoncentrisan luksuz nisam videla čak ni u Moskvi i Istanbulu, a zapadno – samo u Parizu. Uz ogradu da nisam bila u Rimu.

Ima Baku nešto i od preporznatljivog duha Venecije. U jednom delu predivno uređenog šetališta uz Kaspijsko jezero, tik uz Muzej tepiha (u obliku tepiha!) je popularni lounge klub koji ima kanal kroz koji možete da se provozate gondolom. Ali izgleda da je to tek početak nove Venecije, jer je planirano je da se izgradi i 41 veštačko ostrvo u Kaspijskom moru, koje će biti povezano sa 150 mostova i gde bi trebalo da živi veliki broj ljudi.

 

Ovaj šum koji čujete u pozadini nije moja loša kamera, već vetar koji gotovo neprestano duva u Bakuu. O tome sam pisala u nastavku priče, kada sam vas povela u malo detaljniji “obilazak” uz nekoliko autentičnih video snimaka.

4 comments
    1. U sledećem tekstu sam opisala više ličnih doživljaja. Ovde mi je donekle bio cilj da približim Baku.
      Ne sumnjam da ćeš se nezaboravno provesti! 🙂
      Ukoliko živiš u Bg – svrati do Azerbejdžanskog kulturnog centra, oni će takođe biti radi da podele detaljne informacije za bolje snalaženje.

Nemoguće je da nemaš komentar?!