5 priča vrednih pažnje: Kako zapravo izgleda akademija hedonizma?

illustration by Ouch.pics

Navikli ste da u Curiosity newsletteru najčešće pronađete preporuke za čitanje, gledanje ili slušanje. Međutim, inspirisana prošlonedeljnim putešestvijama, shvatila sam da sam napravila malu zbirku događaja.

Ukoliko želite da i na vaš mejl stižu preporuke za promišljanje, osluškivanje i istraživanje – pridružite se Curiosity zajednici koja nedeljno jutro počinje upravo uz priče iz newslettera.

Akademija hedonizma

Svetlana je bila toliko entuzijastična u preporuci da posetim Eko učionicu Baračka da nisam mogla da odolim. Da se ne zavaravamo, posebno primamljiv mi je bio njen deo poruke “Kice sprema najbolji riblji paprikaš u Vojvodini i svakakve đakonije od ribe”.

Kad sam već u Somboru, šta je tih još 20-tak km nedaleko od graničnog prelaza sa Hrvatskom na putu ka Batini?!

Na imanju oivičenom šumom i Dunavom dočekuje me sedokosi Ivan, na svom radnom mestu – uz kotlić. Iznad vrata otvorene prostorije u kojoj sedi stoje 2 table: na jednoj piše “Eko učionica Baračka”, a na drugoj “Akademija hedonizma”. Kasnije sam shvatila da ovom mestu i jedno i drugo savršeno pristaju, baš tako – ruku pod ruku.

To je utočište svima koji žele da zaborave gužvu i stres, da uživaju u autentičnoj prirodi, a vole ukusne zalogaje i domaće vino.

Somborac Ivan Kovač je pre 20 godina zajedno sa svojom suprugom Suzanom počeo da raskrčava divlju deponiju odmah uz Dunav i mic po mic gradi sebi novi dom. Poslednju deceniju oni tu žive tokom čitave godine. I mada biste pomislili da im je monotono, za nepuna 3 sata, koliko sam provela tamo, ljudi su se samo smenjivali i svaki je bio živopisan i interesantan.

On je bio prvak Jugoslavije u skokovima u vodu. Skakako je sa Starog mosta u Mostaru. Dobra faca“, predstavio mi je jednog od njih Kice, dok je mešao paprikaš.

I Ivan je faca. Jedan iz plejade onih sto-đavola-zna. Kao mlađi bio uspešan stonoteniser i dugo godina se bavio novinarstvom u Somboru, pa deceniju držao kafanu gde se igrao preferans i okupljao klub sportskog ribolova. Sada se Suzana i on u Baračkoj drže ekološke učionice školarcima (snalaženje u prirodi, ekologija, ribolov, veslanje…) i pripremaju različita ukusna jela, po principu – šta je, tu je.

Žive u svom ritmu i ne opterećuju se, kažu vam otvoreno: danas imamo svežu tu i tu ribu, vina nam je ostalo još malo – moramo u Hrvatsku da nabavimo. Ako dođete u hladnije doba godine, možda vam se posreći da kupite od njih riblju paštetu i dimljenu ribu.

Zapravo, Ivana Kovača možda i znate kao zvezdu TV serijala Divlja kuhinja. Magično urađen. Ne znam da li su mi zvezde baš bile naklonjene, ali tokom kratkog boravka u Baračkoj srela sam i autora te emisije. Svratio je jer je poslom bio usput. Ispostavilo se da smo se već ranije upoznali, baš nedaleko odatle.

Ima li boljeg hedonizma nego da priuštite sebi čašicu kvalitetnog razgovora sa sjajnim individuama? Nema, ako mene pitate.

Upri-rodi-se


Za kratko vreme provedeno u Eko učionici Baračka upoznala sam i jednog od autora serijala dečijeg TV serijala “Uprirodise”, odnosno uopšte saznam za ovaj projekat koji obuhvata i izlete i radionice u prirodi. Kroz igrane 8-minutne epizode “Uprirodise” edukuje klince (i roditelje) kako mogu da doprinesu zaštiti i unapređenju životne sredine.

Čak i meni matoroj je bio zanimljiv način na koji su predstavljene pojave u prirodi, jer kome nije zabavno kada životinje govore i to u stihu. Nadam se da će imati uticaja ne samo na malce, već i na odrasle da se uprirode i vode računa o svojoj okolini.

Slikar, fudbaler i elektrotehničar – u istom životu

Listi neverovatnih ljudi koje sam na 3-dnevnom proputovanju Vojvodinom upoznala dodajem i Vladimira Stepanova – ️⚽🖼🌹 slikara, elektrotehičara, fudbalera, arhitektu i botaničara. Njegova botanička bašta u rodnom Ravnom selu izgleda potpuno magično, ali još je nestvarnija njegova životna priča. Imao je svega 12 godina, a njegova braća blizanci 5 meseci, kada su ostali bez oca i bio je prinuđen da radeći finansijski pomogne majci. Međutim, to ga nije sprečilo da bude najbolji đak u osnovnoj i srednjoj školi. Njegova želja da bude slikar “sačekala” je sve dok ga profesionalni fudbal nije odveo u Holandiju, gde je i učio da slika. Sada mu je kuća puna ulja na platnu, akvarela i neobičnih umetničkih predmeta kupljenih tokom putovanja širom sveta, fioke pune plaketa i fotografija sa istaknutim ličnostima, a bašta puna neobičnih biljaka koje svakodnevno s ljubavlju neguje. 

Žao mi je što nisam bila u prilici da vam snimim video (ok, priznajem da zanesena pričom čak nisam ni telefon izvadila da fotografišem), ali uspela sam da pronađem jednu kraću reportažu o Vladimiru, da vam približi čime se sve bavi.

Boj bije srce u junaka

Nigerijski tinejdžeri napravili naučnofantastični film uz pomoć pametnog telefona i predmeta iz svakodnevnog života – zvuči suviše mlako za ono što su ovi klinci postigli. Oni imaju prilično lošu opremu, nisu imali od koga da uče, ali imaju kreativnost i viziju. To im je pomoglo da dobiju priliku da urade nešto još bolje.
Ne znam za vas, ali mene je ova priča baš dirnula.

Šta nas čeka u budućnosti

Imam utisak da nedovoljno ljudi kod nas zna za podkast Exponential View, iako je glavni producent upravo devojka iz Srbije. Prvenstveno se bavi tehnologijom i veštačkom inteligencijom, ali verujem da su to teme koje se tiču svih nas, jer neminovno oblikuju naše društvo i živote. Izdvojiću 2 epizode koje posebno preporučujem, a vi posle nastavite dalje da istražujete. Budućnost rada i demokratije u informatičkom dobu i Budućnost javnih servisa i uprave.

Napomena: ️🎧 najjednostavniji način da slušate podkaste – bilo na računaru ili na telefonu je Google Podcast, koji ne morate da preuzimate kao aplikaciju (posebno u slučaju da nemate dovoljno memorije na pametnom telefonu). 

Nemoguće je da nemaš komentar?!