Start me up: Kako uspeti u novom poslu

startup

Retkost je da poslednjih pet godina vidite moj potpis u printu, ali ovaj tekst je napisan za “Nedeljnik” kao podrška startapašima od kojih svakoga dana naučim nešto novo.

_______

Čak i da ste operisani od sporta garantovano ste u nekom momentu na Fejsbuku “zakačili” igricu Top Eleven Football Manager. Nju mesečno igra 12 miliona ljudi bilo na vebu ili pametnom telefonu. Dnevno pet miliona na 40 različitih svetskih jezika. A zaštitno lice im je fudbalski trener Žoze Murinjo.

Svetska faca. Njega sigurno znate.

Ono što vam je možda manje poznato je da su pre pet godina tu igru kreirali Ivan, Branko i Milan. Sve je krenulo početkom 2009. kada su trojica mladih Srba napustila Majkrosoft razvojni centar u Kopenhagenu, spakovala kofere i vratila se u domovinu sa idejom da realizuju svoju dugogodišnju želju i posvete se pravljenju igrica. Branko Milutinović, Ivan Stojisavljević i Milan Jovović su od skromne ušteđevine iznajmili lokalčić od 16 kvadrata na Konjarniku i radili 14 do 16 sati dnevno.

Sedam dana u nedelji. Bez praznika. Sebi nisu isplaćivali plate, samo ljudima koji su pravili ono što njih dvojica nisu mogla.

Možda će zvučati kao preterivanje, ali prvi praznik smo imali za Božić 2010. i to smo se odmah posle ručka svi ulogovali i nastavili da radimo. Nismo hteli da gubimo vreme pošto je u pitanju veoma popularan žanr igara, imali smo osećaj da i drugi imaju istu ideju i zato smo jurili da što pre izbacimo proizvod. U tom trenutku nije postojalo ništa slično na Facebooku“, ispričao je za Startit Jovović, koosnivač firme Nordeus.

Nakon 11 meseci napornog razvoja igra je bila spremna. Ali dan pre nego što će Top Eleven ugledati svetlost globalne mreže svetski gigant u gejming industriji Electronic Arts izdao sličnu igru FIFA Superstars. No, zvično ime “protivnika” nije ih pokolebalo. Zagrizli su još jače i prevazišli bogatu konkurenciju. Već 2011. je Nordeus proglašen za najbolji evropski startap u oblasti gejminga, a danas zapošljava više od 150 ljudi u Beogradu, San Francisku, Dablinu i Skoplju. Partneri su mu Facebook, Google i Apple.

Mi na ovim prostorima imamo običaj da i pre nego što doživimo neuspeh nađemo razloge zašto se to dogodilo. Snažno se protivim stavu: “Nisam imao sreće što sam rođen u Beogradu, u Srbiji, inače bih sa svim svojim veštinama i talentima, da sam rođen u San Francisku, već bio Bil Gejts.” Verujem da sve što treba da uradite je da se fokusirate, da posmatrate izazove kao prilike, a ne kao probleme“, kaže Branko Milutinović.

Kada želite da nekome objasnite da ne dolaze baš sve tehnološke inovacije iz Silikonske doline navedete primer Skajpa koji je pre 11 godina napravljen u Estoniji. Sada je i Top Eleven etalon za uspeh s ove strane bare.

I znate šta? Zagrebete li ispod blatnjave površine sumorne svakodnevnice videćete da Milan, Ivan i Branko nisu jedini. Čitava je plejada mladih ljudi koji su bili smeli da i u Srbiji misle lokalno, a deluju globalo, da se uhvate u koštac sa sticanjem novih znanja, biznisom, velikom konkurencijom, konstantnim napretkom tehnologije… I to im se isplatilo. Ili se isplaćuje. Ili će se tek isplaćivati, a oni su istrajni u tom čekanju.

Da li znate da je nekoliko momaka iz Srbije napravilo sajt za zakazivanje pecaroških tura širom planete (FishingBooker) ­ trenutno najveću pecarošku zajednicu na svetu prisutnu u više od 50 država; da se u Beogradu “kuva” Farmia ­ platfroma za onlajn kupovinu i prodaju stoke; da su naše gore list Share to Speech i Newsly Windows Phone aplikacije koje osvajaju svetske top liste? Prva je namenjena osobama sa oštećenim vidom i čita tekst umesto njih, a druga pokazuje sadržaj tema i sajtova koje pratite i možete čak i cele tekstove da pročitate zahvaljujući njoj.

Da li znate da je kod nas osmišljena i realizovana aplikacija InShape za personalne treninge putem Interneta i da ovaj tim ima iza sebe privatnog investitora iz Srbije? I ne samo to! Trenutno rade na razvoju dodatnog dela kojim će platformu potpuno otvoriti tako da preko nje fitnes instruktori širom sveta mogu da zakazuju i drže onlajn treninge svim zainteresovanima.

Da li znate da je jedini muški planer venčanja u Srbiji osmislio platformu pomoću koje bivše mlade pomažu budućim u planiranju svadbe (Brides2Bride) i da je za dalji razvod dobio 90.000 evra od Fonda za inovacionu delatnost?

Da li znate da je Loyalis, platforma kreirana za trgovine i brendove kako bi obezbedili veću lojalnost potrošača kroz nagrade, igre, popuste i slično, dobio investiciju od 100.000 evra od prvog fonda namenjenog startapima osnovanog u Beogradu i jednog individualnog investitora (poslovnog anđela) iz Slovenije?

Da li znate da su Sava, Aleksandar i Željko idejni tvorci TeleSkina, uređaja koji skeniranjem može da u ranoj fazi dijagnostikuje melanom kože i druge tipove raka, lakšeg za upotrebu i znatno povoljniji od postojećih rešenja?! Nedavno su za dalji razvoj dobili investiciju od 250.000 evra i to od Danske, a nagradu im je uručio ondašnji prestolonaslednik. Danska kraljevska porodica je inače veoma aktivna kada je razvoj startap zajednice u pitanju, no ni Karađorđevići ne zaostaju.

Umorili ste se i samo od ovog nabrajanja?!

Ovi ljudi nisu, već naporno rade gotovo svakodnevno. Rade na ostvarenju svog sna i lepo ih je gledati okupane optimizmom i zaražene fajterskim duhom.

Sve osobe iz startap sveta koje sam upoznao su veoma slične. Okolina ih posmatra kao “ludake”, ambiciozne koji uvek žele više. Takođe, to su “multitasking” osobe, sposobne da rade više stvari istom trenutku, rešavaju situaciju u momentu, razmišljaju tri koraka unapred. Takođe, svi imaju izuzetno izražen preduzetnički duh. Vole izazove, i nikada ne odustaju. Čak i kada dožive neuspeh, nema nazad samo napred. I za većinu koju sam upoznao, novac nije cilj, što je vrlo interesantno“, tvrdi 30­-ogodišnji preduzetnik Nikola Vučićević, idejni tvorac platforme Brides2Bride, i ističe:

Za uspeh preko noći postoji samo jedan siguran isproban recept: bezbroj neprespavanih noći provedenih u radu“.

Kada čujete sve ove pozitivne priče o klincima iz kraja koji nemaju bogate rođake, a uspeli su da se izbore za mesto pod suncem, deluje vam da je to jednostavno. Međutim, tek svaki četvrti startap uspe. Neretko se dešava da u ovu avanturu kreću mladi i sposobni programeri koji imaju odličnu ideju, ali im nedostaju biznis i marketing znanja, ne umeju da prepoznaju da li na tržištu postoji potreba za proizvodom kakav žele da naprave ili jednostavno ne znaju kako da svoju ideju predstave drugima u najboljem svetlu.

Ljudi veoma često ulaze u startap priču bez mnogo iskustva i znanja vezano za biznis kojim žele da se bave i ne tako retko udare u zid zbog toga. Morate da budete potkovani znanjem ili morate naći ljude od kojih možete da kradete znanje i budete brzi u tome. Dosta ljudi nije spremno da uradi ono što je potrebno i ne zalaže se dovoljno da taj biznis i uspe. Mnogi odustanu kada je teško. Fokus i brzina su takođe veoma problematični i zbog njih dosta startapa ne uspe čak i kada ima dobru ideju“, kaže Miloš Milić, osnivač Farmie, beogradskog startapa iz koji želi da transformiše ogromnu i zastarelu industriju kupoprodaje stokom.

Nakon višegodišnjeg zajedničkog rada na raznim projektima za druge programeri Miloš Milić i Srđan Stupar su došli na ideju se celokupan proces kupoprodaje, organizacije transporta, kao i provera stanja i porekla životinja uradi onlajn. Putem oglasa i aukcija farmeri mogu da na jednostavan način prodaju stoku i postignu najbolje cene za svoje životinje, uz uštedu vremena i smanjenje troškova.

Razvijanje biznisa je uvek teže od razvoja same aplikacije, ali paralelno je nama programerima i veoma zanimljivo, jer mnogo učimo“, iskren je Miloš.

Investitora, koji je uložio 50.000 evra u ostvarenje njihove ideje, mladi i ambiciozni programeri pronašli su preko beogradske Startap akademije, praktično jedinog mesta za edukaciju tehnoloških preduzetnika koji mnoga znanja i veštine ne mogu da steknu formalnim obrazovanjem u Srbiji i regionu. Momci iz Farmie nastavljaju da usko sarađuju sa ljudima koji žele da koriste njihov sistem i zajedno sa njima rade na pronalaženju rešenje za farmerske probleme. Jedna od ideja ovih mladih programera u budućnosti je i automatsko obaveštavanje o životinjama registrovanih korisnika, putem SMS-­a i elektronske pošte.

Kada počinješ sa startapom uvek imaš mnogo nedoumica, a najveća je da li uopšte krenuti u projekat, uložiti vreme i novac. Ako kreneš ­ nema nazad! Posle toga mogu da slede nedoumice: ako ne ide, da li nastaviti ili odustati. I ako ne ide, kada osustati. Na sve to dodajmo nedoumice koje imamo mi u Srbiji, vezane za razne papirologije, zakone…“, objašnjava Nikola Vučićević, koji radi od svoje 15. godine, a danas preduzetništvo opisuje kao porok: “kada preduzetnik zaradi prvi novac, više nema povratka“.

Vučićević je radio kao krupije u kazinu, u proizvodnji brojila za struju, kao savetnik u Investicionom fondu i tri godine volontirao u Svetskoj banci. Nakon što je čuo priču o momku koji je zaradio milion dolara tako što je napravio sajt i svaki piksel na njemu prodao za po jednu zelenu novčanicu, počeo je da razmišlja o načinu na koji bi mogao da zaradi ozbiljniji novac. Inspiracija su mu bile Dženifer Lopez u filmu “Organizator venčanja” i svadba njegove seste koja je pripremana tih dana.

“Nekoga ćeš prevariti i neko će te ubiti. Kako da organizuješ venčanja, a nemaš pojma o tome?!” bila je reakcija Nikolinih roditelja kada im je rekao da u organizaciji svadbi vidi potencijal za biznis, no on na to nije mario i 2006. je napravio svoj prvi sajt za venčanja.

To je skoro jedino tržište koje proteklih godina nije osetilo ekonomsku krizu i ono je još uvek “teško” između 200 i 300 miliona, a Vučićević je nakon više o 300 organizovanih venčanja odlučio da problem pokuša da reši tehnologijom. Tako je prošlog jula “rođena” platforma Brides2Bride i to samo dan nakon što je Nikola odlučio da okonča sa svojim prethodnim startapom.

Pretpostavke sam stavio ispred realnosti, krenuo sam u realizaciju ideje, a da nisam testirao da li za nju postoji interesovanje… Tako je propao moj prethodni startap, koji je bio nešto poput hibridnih Twitter zidova. Kasnije sam naučio drugačiji pristup: testiraj, pa pravi. Takođe, izbor ljudi sa kojima ćeš raditi je jako bitan. Nikako drugari, prijatelji, rođaci. Biraj one koji će doprineti projektu znanjem, ne emocijama“, kaže Nikola Vučićević.

Nije mu bilo lako da digne ruke od projekta u koji je uložio novac i godinu i po dana rada.

Odustao kada sam video da pravim nešto za šta će mi trebati previše energije, sredstava, vremena, a i nisam više ni sam toliko verovo u tu ideju i u sposobnost i znanje ljudi sa kojima sam radio. Iz ove perspektive, i više nego dobra odluka. Dan posle toga pokrenuo sam novi, trenutni startap“.

Mnogi koji tek ulaze u startap vode poletni i zaneseni svojim proizvodom često zaborave da maltene od prvog dana treba da razmišljaju o poslovnom modelu, jer ne postoje odgovarajući investitori u našoj zemlji, za poduhvate ovog tipa. Iako ima onih kojima novac nije cilj, svakako je bitno sredstvo do tog cilja. Upravo zbog nesigurnosti da će pronaći finansijska sredstva da do kraja razviju svoju zamisao mnogi talentovani i perspektivni ljudi se ne usuđuju da krenu u sopstveni biznis, već ostaju na, za naše uslove, solidno plaćenim poslovima.

One koji se ipak na taj korak odluče čeka avantura u kojoj je mnogo istrajnosti potrebno da na kraju balade budeš tigar i sasvim lako možeš da postaneš plen.

Pojedini startapi se sami finansiraju. Čitaj: plata­porodica­prijatelji. Dobar deo njih troškove za razvijanje prototipa dobija (ili pokušava da dobije) od takozvanih “anđela”, ljudi koji su se često i sami obogatili od tehnologije. Zatim na red dolazi osnivanje kompanije i prezentovanje biznis plana potencijalnim investitorima, najčešće stranim. Primera radi, sofijski akcelerator Eleven je u 11 srpskih startapova do sada uložio ukupno 760.000 evra.

Za mnoge momke, koji se najbolje snalaze sa “0” i “1”, deo sa finansijama deluje kao zastrašujuć i misteriozan proces. Međutim, ako oni ne znaju ­ moraju da zna onoga koji zna. Mladi tehnološki preduzetnici dosta su povezani i ljudi koji su u startap ekosistemu duže neretko su “vetar u leđa” novajlijama. Vode se logikom: što je kolač veći, biće više za sve.

U poslednjih godinu dana u Beogradu je niklo nekoliko habova. Cilj ovog zajedničkog prostora je da se pod jednim krovom pronađe znanje za razvijanje ideja koje na globalnom nivou mogu da donesu zaradu.

Posetite li neki od njih, a mi smo zavirili u Potkrovlje, zatećićete mlade i hrabre ljude, koji žele da uspeju i ne boje se da pitaju. Odu do kancelarije preko puta, porazgovaraju sa ljudima u drugim startapima i na licu mesta validiraju ono na čemu trenutno rade, a često se organizuju zajednička gledanja preduzetničkih filmova i drugih događaja na kojima se rađaju nove ideje i partnerstva. U inspirišućoj i opuštenoj atmosferi haba bićete obasuti izrazima: pičevanje, lin startap, akceleratori, kompajler, forntend, anđeli investitori… Toga kod Milana Vujaklije nema, pa će vam biti potrebno malo vremena dok uđete u štos. A onda… Teško da ćete ostati ravnodušni na njihovu energiju i ambicioznost.

Startap zajednica, čak i u Srbiji, je nešto kao hipi komuna 21. veka. Samo mir i ljubav zamenili tehnologija i inovativnost.

Nemoguće je da nemaš komentar?!