Osoba s kojom mi ne bi bilo dosadno ni na pustom osrtvu

tamarao

Upoznale smo se ekstremno hladnog zimskog dana 2012. Tamara je trebalo da za potrebe snimanja priloga pravi fokaču rustika i prezentuje deo onoga što će biti u okviru gastro radionice za zaljubljene u školi kuvanja. Pre nego što i izustite da kažete “kakav kliše”, da vas preduhitrim: rekonstruisala je recepte afrodizijaka iz prošlih vekova.

Fokača je bila toliko fenomenalna da i danas mogu da jasno prizovem taj ukus na nepcima. Suštinski, taj hlepčić nije master rad kulinarstva, ali i pored mnogih ukusa verovatno da taj još uvek pamtim jer je Tamara imala sjajnu priču uz njega. To nije obično testo, to je vatreni hleb sa začinskim biljem za stare Rimljane!

Ubrzo potom ponovo nas je spojila još jedna priča o hrani i istoriji – rekonstrukcija poslednje večere na Titaniku. Nazdravile smo punčem Rumein početku jednog divnog poznanstva.

Da danas treba da odaberem jednu osobu da sa njom provedem 3 meseca na pustom ostrvu, a da izbor isključuje moje najvoljenije, verovatno bi Tamara bila u najužem krugu od 3.

Dva su razloga: u svakoj situaciji bi se ne samo snašla nego je okrenula u svoju korist i to bi bili dani ispunjeni najzanimljivijim pričama o hrani, istoriji i umetnosti.

My cup of tea, definitivno.

Istoričar umetnosti, gastroheritolog i književnik, art addict i PR guru, VIP vodič kroz misteriozne hodnike kulturne istorije, chief undercover specijalizovana za gozbe iz epoha u kojima su ljudi hranili duh i telo, Tamara Ognjević se rodila na vreme da isprati 20. i dočeka 21. vek. U novinarstvu je provela onoliko koliko je bilo potrebno da nauči sve tajne zanata, ali ne i dovoljno da se izleči od zarazne ljubopitljivosti koju je sa sobom ponela u čudesni lavirint nauke.

U nameri da zadrži poziciju nezavisnog stručnjaka koji uživa neograničenu slobodu mišljenja i kreativnog delanja 2009. godine osnovala Artis Centar za istoriju, teoriju i menadžment umetnosti. Autor je brojnih eseja, studija, članaka, likovnih kritika, teoretskih tekstova i knjiga iz oblasti umetnosti, ali i pripovedne i romanske proze.

Kao kustos, predavač, menadžer u kulturnoj industriji-ekspert za PR i marketing heritologije, likovne i primenjene umetnosti potpisuje najrazličitije istraživačke i kreativne projekte – od autorskih izložbi preko multimedijalnih programa do autentičnog art & study koncepta unutar kulturnog turizma.

Utemeljivač je nove naučne discipline gastronomske heritologije (skraćeno gastroheritologija) koja ima za cilj da sintetizuje znanja vezana za za hranu i obedovanje iz oblasti istoriju umetnosti, kulturnu istorije, arheologije, antropologije, etnologije, gastronomije i drugih nauka koje se bave ishranom, njenim kulturnim obrascima i simboličkim značenjima.

Tako sebe opisuje.

tamaraognjevic

Sada vam je verovatno jasno zašto je smatram jednog od najboljih storytellera koje poznajem. Svojim pričama i naizgled obične događaje načini interesantnim, a predmetima daje uzvišenu vrednost.

Upravo zato odlučila sam da predstavljanjem Tamare Ognjević započnem novu rubriku na mom blogu – FUSNOTA. Verujem da svi znate šta je fusnota – napomena stavljena na dno stranice teksta, kojim se dodatno objašnjava ili upućuje na dodatno objašnjenje.

Dakle, otkrivaću vam priče koje stoje iza priča. Razgovaraću sa kreativnim i preduzimljivim ljudima. Pre svega onima koji se bave pisanjem, u potrazi za odgovorima kako su ostvarili to što jesu i šta iz njihovog iskustva možemo da naučimo i primenimo.

Ima još nešto simbolično u tome što novu rubriku započinjem baš sa Tamarom. Ona se više od dve decenije bavila novinarstvom. Čak je pre ravno 20 godina dobila Specijalnu povelju za novinarstvo Udruženja novinara Srbije.

Imajte svest ko vas čita

Više od priznanja danas o tome kako je izbrusila novinarski zanat govori lakoća kojom ume da donese priču. Nju s pažnjom sluša i onaj koji je bežao sa časova istorije.

Pre svega novinarstvo me je naučilo da *posmatram sadržaj iz ugla publike i to različite. Ljudi su često hermetični i često jednosmerno posmatraju određene narative i to je veliki problem onih koji pišu udžbenike – ne vide svog čitaoca. Nije to jedini slučaj, već i mnogi drugi nemaju svest o tome kako neko drugi čita njihov tekst“, ispričala mi je Tamara nakon jedne istorijske šetnje koju je priredila po Košutnjaku.

Govorila je o Milošu i Mihailu Obrenoviću. Govorila je tako da sam imala žive slike pred očima. Nije bio prvi put i nisam jedina.

Kako jedna moja drugarica lepo kaže: zna 1001 priču i mogla bi da priča 1001 noć. Zavodljivo.

tamaraognjevicsetnja

Ja sam odavno shvatila da ljude ne treba zasuti godinama, oni to ne pamte. Za njih je mnogo važnije da im se da opšti vremenski okvir. Poznato je, a i istraživanja su tako pokazala da ljudi najteže apstrahuju vreme. Ono što je najvažnije kada se priča o nekom događaju ili prostoru, i hoćete nekoga da upoznate sa sadržajem koji je vezan za određenu lokaciju, je da izaberete ličnosti sa kojima će se vaša publika lako identifikovati.

Ljudi *najlepše i najlakše anticipiraju i razumeju istoriju i događaje tako što se pronađe neka osoba sa kojom oni mogu lako da se identifikuju. Da li je to neki vladar, glumica ili političar, umetnica… Sve zavisi od publike koja se nalazi preko puta vas”.

Tamara radi i kao turistički vodič u Beogradu, ostatku Srbije i inostranstvu. Ali njene ture su jedinstvene i inspirisane monografijom koju je izdala 2013. “Blago Srbije, kulturno-istorijska baština“. Ona je i druge inspirisala da napišu brojne istorijske priče. Čak je završila i kao glavna junakinja romana jednog poznatog domaćeg novinara.

Jedna knjiga drugu otvara

Ne stidim se da priznam da i ja kada želim da saznam više ili proverim neku istorijsku činjenicu – najpre pozovem Tamaru.

Neobično je važno, ako govorimo o našem prostoru, ispričati što više priča iz kulturne istorije, a sa ciljem da se određeni mitovi koji su duboko ukorenjeni u našoj publici osvetle iz pravog ugla. Jer i mitovi su svojevrsna priča o kulturi jednog naroda. Neobično je važno naći način kako da se komunicira sa najširom publikom. Upravo tako što ćemo kombinovati ne bih rekla samo kulturne, istorijske, političke narative, već od svega toga po malo. Kao jednu vrstu audio filma”, dodaje Tamara Ognjević.

Upitavši je koliko dnevno piše, a koliko čita moram da priznam da nisam očekivala ovakav početak odgovora:

Spadam u one ljude koje u tom pravcu ne treba slediti, jer ja imam tu impulsivnu, stihijnu prirodu. U trenutku kada me nešto interesuje imam želju da se maksimalno obavestim i pročitam raznorazne naslove. Vrlo često se dešava da pripremam sadržaj, kao što su npr bile Libade i krinolina, koje su se odvijale u etapama iz meseca u mesec. Tada se dešavalo da oko mene stoji otvoreno čak i 20-30 knjiga. Ljudi bi se zgranuli šta sada tražim u istorijatu pertli ili mašni, recimo, u času dok se bavim nekom ozbiljnom istorijskom temom. Ali pošto sam ja pre svega u bazi naučnik-istraživač… Jedna knjiga drugu otvara. Vrlo često se dešava da kada vi uđete u materiju, ono što čitate nametne vam neki novi “sloj”.

Pišem razmerno često. Često sam na Facebooku, nešto malo manje na ostalim društvenim mrežama. Jer Facebook je prozor kroz koji komuniciram publiku koja se sa mnom sreće i u mom privatnom i u poslovnom životu. onda su to neke crtice. U poslednje vreme sam ih navikla da pišem neke svoje poetske književne impresije. Dopada mi se način kako komuniciramo, kako se razmenjujemo. To je za mene određeni korektiv. Dosta se bavim i naučnim radom i naučnim tekstovima, tako da kada biste me pitali da li više pišem ili više govorim, bojim se da bi tu fotofiniš odlučivao“.

Sa sobom uvek nosi mali notes gde zapisuje ideje, a njen model ponašanja kada treba da uradi nešto za šta trenutno nema inspiraciju ne znam da li bi bio mogla da primeni većina ljudi.

Imam taj gadni kreativni mozak koji radi na principu asocijacije i principu izazova, a to volim. Ima časa kada mi se nešto ne radi, ima dana kada se pokrijem jorganom i gledam filmove za devojčice. Ali… ja sam Jarac u horoskopu i verovatno da i to ima veze. Kada se da domaći, to mora da bude urađeno“.

Jednostavnost i duhovitost se cene

Bilo mi je vrlo interesantno kada sam nju pitala ko je najbolji storyteller i čiji bi rad trebalo da pratimo. Navela je najpre osobu koja na prvi pogled nema apsolutno ništa zajedničko sa onim čime se Tamara bavi.

Prva ličnost koja me je potpuno fascinirala i uvek sam govorila: ovaka ću biti kad porastem. Meni je objasnio teme koje me najmanje interesuju. Mislim na Karla Segana i Kosmos. Teme koje meni nisu toliko interesantne i bliske, koje verovatno ljudi ne bi uspeli da me nagovore ni na najlepši mogući način ni uz kolače da njima počnem da se bavim. Uopšte nisam SF tip. Ne interesuju me udaljeni svetovi i daleka budućnost. Ja sam tip prošlosti. Taj fini, duhovit, autentičan, jednostavan jezik. To je bilo nešto potpuno očaravajuće.

Takođe čovek koga sam jako volela da slušam je Momo Kapor. Za njega sam bila u dilemi da li bolje piše ili bolje govori . Čovek koji je imao pitak, originalan i vrlo duhovit stil. Vrlo insistiram na tome i volim ljude koji su duhoviti i koji umeju da najsloženije teme iz politike, istorije, kulture, umetnosti… kažu sa dozom, pa ako hoćete i lake ironije i duhovitosti. Jer *smeh je uvek fina kopča koja čoveku omogući lakše da prihvati neku priču“.

Dakle, želite li da budete bolji u pričanju priča skenirajte kako su to radili Momo Kapor i Karl Segan. I naravno, Tamara Ognjević. Pratite je na Facebooku i saznaćete mnogo zanimljivih stvari o istoriji i kulturi, a čak i da vas to ne zanima, spoznaćete mnogo toga korisnog o narativu.

FUSNOTA LEKCIJE:
* posmatrajte sadržaj iz ugla različite publike
* predstavite ljudima događaje kroz ličnosti sa kojima se lako identifikuju
* neka vaš narativ bude jednostavan i duhovit

______

Ako vam se dopao ovaj tekst, onda će vam se sigurno svideti i moj sedmični newsletter. Prijavite se što pre, jer već u nedelju stiže novi mejl sa najzanimljivijim preporukama za čitanje, slušanje i gledanje.

3 comments
  1. Kakva žena! U televizijskom, a verujem i svakom drugom novinarstvu, je jedan od najtežih poslova da pronađeš čoveka koji je stručan, a pri tom ume lepo i da govori o struci iz koje ti neka izjava treba. Tamara je nestvaran spoj toga i odlična je ideja da pronalaziš takve ljude. Bravo i za tebe!

Nemoguće je da nemaš komentar?!