Električni trotinet – jedni ga hvale, drugi se plaše, treći zgrću pare

Primetili ste sve veći broj električnih trotineta po Beogradu? 🛴🛴🛴

Na spomen istih mahom je sledeće što ide navođenje statistike da je npr u Los Anđelesu prošle godine povređeno 250 vozača (ukupno 1.500 u SAD), a da je 3 poginulo; da u Parizu ima više od 20.000 e-trotineta i 12 servisa za iznajmljivanje, da od države do države maksimalna dozvoljena brzina varira od 6 do 30 km/h. Negde imaju status bicikla, negde ih je moguće voziti i na trotoaru, ali smanjenom brzinom. U Nemačkoj je dozvoljen za starije od 14 godina, u Kaliforniji za 16+.

Ukratko: pitanje bezbednosti u saobraćaju još nije u potpunosti definisano. Dodatno je svetlo na ovu temu bacila pogibija tokom vožnje električnog trotineta popularne britanske voditeljke i Jutjuberke Emili Hartridž (35).

Mnoge države su pokušale novčanim kaznama da dovedu u red pomalo haotičnu i nesnađenu situaciju u kojoj su se našli učesnici saobraćaja. Ali činjenica je i da je ljudima potrebno vreme da se usklade i naviknu, posebno jer su nečujni (kao i sva druga električna vozila).

Iako sporadično u medijima bude objavljeno da će u nekoj, nekoj zemlji biti zabranjeni… sudeći prema razvoju situacije – biće još veća ekspanzija. Primera radi, Volkswagen ulazi u proizvodnju e-trotineta (zajedno sa kineskim startapom Niu), a Ford je kupio startap Spin koji se bavi iznajmljivanjem električnih trotineta za javnu upotrebu.

 

Kako funkcionišu aplikacije za iznajmljivanje trotineta

Pored Spina, Lime-S i Bird su takođe na globalnom nivou vrlo uspešni “Uberi za električne trotinete”. Ako na netu pretražite informacije o njima, naravno, ono što se posebno ističe da su dobili stotine američkih miliona dolara investicija.

U Beogradu ovakvi servisi još uvek ne posluju, mada su upravo svoje prve korake napravili HiFive (iznajmljuju na pola ili ceo dan, tako što uzmete vozilo kod TC Ušće) i Car:Go Zum (testna faza za poslovne korisnike, na nedelju i mesec dana).

Međutim, nedavno sam se vratila iz Liona i imala priliku da se lično uverim kako funkcioniše rentiranje ovih dvotočkaša (na primeru Lime-S), pa sa vama delim to iskustvo ukoliko odlučite da ih iznajmite kako biste brže obišli neko novo mesto. Sama vožnja je suuuper iskustvo, no oprez nije na odmet. I nije na odmet da prethodno pogledate neki od brojnih Youtube tutorijala.

<< Najiskreniji savet da se ne junačite, posebno ako prvi put vozite, i da birate ravne prostrane površine bez mnogo saobraćaja. Kupite kacigu, pošto novu glavu nećete moći da kupite. >>

Čim sam zakoračila u urbano jezgro Liona moj prvi utisak je bio: ONI SU SVUDAAA!

Neki su čak i nemarno ostavljeni nasred trotoara. A evo šta je razlog: ne postoji posebno mesto gde se oni preuzimaju i ostavljaju, te je sve pitanje kućnog vaspitanja osobe koja iznajmi e-trotinet.

Prvi korak je da preuzmete aplikaciju i registrujete se, potvrdite da ste saglasni sa uslovima korišćenja (imate više od 18, nosite kacigu tokom vožnje, samo jedna osoba je na dasci, poštujete saobraćajne propise, da ne vozite niz strme nizbrdice, niste u alkoholisanom stanju, vozite na svoju odgovornost…), ubacite kreditnu karticu i pogledate na mapi gde vam je najbliži e-trotinet.

Svaki ima GPS i već kroz aplikaciju možete da vidite koliko je preostalo baterije za vožnju (dakle, nije potrebno da fizički odete do vozila), a otključava se skeniranjem bar koda na samom trotinetu. Plus stoji obećanje da ćete ići i do 5x brže nego kada hodate i pohvalu da ste ostavili znatno manji karbonski otisak.

Cena je otprilike: 1 dolar start + 15 centi po minutu. Na kraju vožnje se takođe “zaključava” kroz aplikaciju i može da se dogodi da vas upozori da nije dozvoljeno parkiranje na mestu gde ste naumili i da možete da platite kaznu (npr u Francuskoj 35 evra).

U slučaju da je e-trotinet “pun” računajte da ne možete duže od sat vremena da se vozite i to zavisi od vaše težine, konfiguracije terena i brzine kojom idete.

Dodatno je korisno i olakšavajuće što su podaci o e-trotinetima integrisani u Google Maps, pa kada gledate procenu kako da dođete s jednog na drugo mesto, ponudi vam i ovo kao prevozno sredstvo – uz informaciju koliko vam treba da pređete taj put i okvirnu cenu.

 

Šta se dešava sa praznim e-trotinetima

Šta se dešava sa praznim električnim trotinetima, sigurno se pitate.

Mahom mlađi momci rade kao Scooter charger-i i njima je posao da idu po gradu sakupljaju trotinete i stavljaju ih na punjenje, a zatim opet raspoređuju. Lime-ov Juicer, kažu, može da zaradi i do 150 dolara dnevno. U Lionu sam ih viđala da napakuju po 5 praznih e-trotineta i samo štrikaju. Verovatno da i jedva postižu da ih sve sakupe, jer ih ljudi ostavljaju na najrazličitijim delovima grada. 🙁

Takvo nemarno ophođenje prema njima, onda nameće logično pitanje koliko često se proverava njihova ispravnost. Čitaj: zarad svoje bezbednosti dobro pogledajte u kakvom je stanju vozilo, pre nego što stanete na njega.

Umesto zaključka… Svojevremeno je Stiv Džobs rekao da će segvej značajniji izum od personalnih računara (i to se godinama navodi knjiški primer jednog od najvećih pogrešnih procena), a pojedini biznismeni tvrdili su da će biti važniji i od interneta. On suštinski nije mnogo različit od električnog trotineta, te ćemo u narednim godinama videti ko je bio u pravu i kako će biti proizvedena struja za sva električna vozila.

I za kraj jedna pesma na koju ste verovatno zaboravili, a verujem da će vas razgaliti kao i mene kada sam je se prisetila.

BONUS: Ekspanzijom električnih trotineta mediji su nas podsetili na prve motorizovane skutere, a u prvi plan je stavljena sufražetkinja koja vozi isti 1916. godine. To je, ujedno, priča o “pravom tajmingu” i koliko je ponekad poterbno vremena da neki trendovi budu opšteprihvaćeni.

Nemoguće je da nemaš komentar?!