KIPAR – Letovanje u oktobru

aya-napa-sea

Pitanja koja sam postavila prilikom odabira ovogodišnje destinacije za letovanje, pored onog standardnog koliko novca imam na raspolaganju, bila su:

1. Gde je lepo vreme u oktobru?
2. Gde leti low cost iz Beograda?

Svi putevi vodili su na Kipar.

Iskrena da budem, osim da je u pitanju ostrvo podeljeno između Grka i Turaka, gotovo da ništa nisam znala o njemu. Prva asocijacija mi je Nikolas kad-si-niži-si-brži Asprogenis, bivši golman Partizana. Druga je Markus Bagdatis, teniser neuredne brade i frizure (kasnije ću shvatiti slika i prilika prosečnog Kipranina), zaluđenik za fudbal uz čije ime najčešće dodaju epitet “prgav”.

Znam, znam. Većini su prva asocijacija kiparske banke. Ako niste baš na ti sa geografijom onda ste se nekada sigurno zapitali: koliki je taj Kipar kada su tokom devedesetih milijarde iz Sribije nošene praktično u koferima i kada su se tamo smestile tolike ofšor kompanije?! Ipak, Kipar je najistočnije ostrvo u Mediteranu (samo 60 km od obale Turske) površine 9.251 km2 i sa oko milion stanovnika.

Svojevremeno je bio kolonija Ujedinjenog kraljevstva (1978 – 1960) zbog čega i danas Kiprani voze desnom stranom ulice, a većina dobro govori engleski. Utičnice za struju su im takođe po britanski – trokontaktne sa pljosnatim pipcima, tako da je adapter obavezan deo prtljaga. Servisne informacije koje mogu da vam koriste ukoliko odlučite da posetite državu koja je 2012. predsedavala Evropskom unijom.

I još nešto. Kada je 1974. Kipar podeljen na grčki i turski deo aerodrom u Nikoziji se našao na “ničijoj zemlji”, te je poslednjih 40 godina glavni internacionalni aerodrom u Larnaki. To je bila prva stanica mog putovanja.

LARNAKA – Šta videti? Kakve su plaže? Gde jesti?

Sleteli smo kasno uveče i gradskim busom, koji nas je vozio kao krompire, došli do smeštaja. Moj prvi susret sa Kiprom bile su mračne i zapuštene ulice. “Gde sam ovo došla?!”, nervirala sam samu sebe što detaljnije nisam čitala forume kada sam planirala sedmodnevni odmor.

Najpre sam pomislila da su hteli da nas nasamare i da je hotel manje 10 minuta od centra. Znate foru ako ste ikada iznajmljivali smeštaj u Crnoj Gori. Međutim, zaista smo se posle kraće lagane šetnje našli u glavnoj ulici gde su s jedne strane smešteni restorani, a s druge je peščana gradska plaža Finikudes.

Na glavnom šetalištu su načičkani McDonalds, KFC, Pizza Hut, Starbucks, TGI Fridays i Häagen-Dazs, Hobo (Steak House), suši bar, Tak Inn… I sve je gotovo prazno. U ovom poslednjem jeli smo… Onako. Dovoljno da preživimo do jutra i nedovoljno da se ponovo vratimo u Tak Inn, osim ako nas BAŠ muka ne natera.

Na recepciji hotela dočekuje nas gazda. Fin čovek srednjih godina i duuugim noktom na malom prstu. Tumači nam mapu, govori kako ne moramo baš da idemo u zapadni deo grada (“turski je, tamo nema ništa da se vidi”) i pokazuje vremensku prognozu sa munjama i gromovima. Divno.

Narednog dana jeste bilo oblačno, ali sasvim pristojno za šetnju. Pa da obiđemo i tu Larnaku!

Glavna odrednica u gradu je crkva Agios Lazaros, sagrađena u XVII veku, na ostacima jedne starije iz IX veka, na mestu gde je sahranjen Sveti Lazar (u kripti, ispod crkve). Lepo izgleda spolja. Pomalo štrči od okoline.

Larnaca-Agios-Lazaros

Želeli smo da posetimo to čuveno Slano jezero, ali smo se odlučili za zaobilazni put, ne bi li još nešto videli. E tu je počela avantura. Šetajući se gotovo pustim ulicama obišli smo džamiju Hala Sultan Tekke, pa malu grčku pravoslavnu crkvu Ayios Charalambos sa nekoliko klima uređajima spolja. Malo je uvučena od glavog druma i izgleda kao da je oko nje raščišćena šuma, pa smo mislili da tuda možemo da prođemo do jezera. Krenuli smo stazom uz koju su bile načičkane napuštene montažne kuće. Izgledale su kao da je neko bežeći otišao iz njih, a posle je još dodatno došla ekipa da opljačka ako je nešto što vredi preteklo. Svuda razbacane stvari. Ja svakog trenutka očekujem da će odnekud da iskoče sitni kriminalci i prislone nam gvozdenu cev uz slepoočnicu zbog upada na njihov posed. Razmišljala sam već da počnem u Evernote-u da pišem oproštajno pismo: sve sam vas volela, kolekciju lakova za nokte ostavljam Marti.

AyiosCharalambosLarnaca

Ne budemo mi kukavice. Obiđemo detaljno i drugu stazu. Za nju se opet ispostavi da je kružna i da nema prolaza ka jezeru, već smo se opet vratili do crkve. Uzgred, tek posle nedelju dana saznali smo da je tu osamdesetih godina bio karantin za obolele od lepre. Tri starije žene još uvek žive tu.

Vrativši se na glavnu ulicu okušali smo sreću u turističkoj agenciji, međutim radnica em što nije znala da gleda mapu, da nam objasni kuda da idemo, nego je sve to bilo u kombinaciji sa očajnim engleskim. Da ne naletesmo na starijeg pumpadžiju Andresa ne bismo našli ni alternativni put ka jezeru. I zašto je uopšte zanimljivo toliko to Slano jezero?! Jer je to dom skoro 85 vrsta migracionih ptica i svake godine tu se okupi hiljade flamingosa. U najtoplijem delu godine dobar deo jezera presuši ostavljajući za sobom koru soli, a ponegde i blato.

larnacasaltlake

Sa suprotne strane grada spektakularno veliku površinu zauzima privatna Američka akademija, za školovanja dece bogataša i iz okolnih zemalja. Ako me razumete.

U tom kraju smeštene su i lepše kuće, arheološki muzej, monumentalna zgrada medicinske škole… Ostaci starog grada iz VIII veka su tako ušuškani da samo najuporniji mogu da ih nađu ili oni koji igraju tenis na terenima tik uz nalazište. Ako ste posetili Felix Romulianu, onda vas Kition uopšte neće impresionirati.

Vredna obilaska je marina i kraj oko nje. Ali ko je još došao na Kipar radi turističkih atrakcija?!

Empirijski je dokazano da gradska plaža nikada nije najbolji izbor, međutim Finikudes je sasvim pristojno čista i nema velike gužve. Uglavnom su tu stariji ljudi ili porodice sa stinom decom. Dve ležaljke i suncobran su pet evra, a kada to iznajmite donesu vam još plastično lavorče da ga napunite vodom i perete noge od peska. Krajnje praktično.

larnaka-beach

Iako je bio početak oktobra i 30 stepeni, sunce je bilo prilično jako i da nije vetra, tokom dana bio bi neizdrž. Vetar malo ometa kupače, jer su konstantni talasi. Plitka voda proteže se u nedogled, ali možete da se “osolite”. Već posle 17h hladno je sedeti samo u kupaćem na plaži, dok vam je za veče potrebna odeća dugih rukava i nogavica.

Narednog dana otišli smo na Mackanzie beach, koja je nedeleko od aerodroma pa imate sporadično priliku da gledate avione kako uzleću. Plaža je peščana, ali je zbog vetra koji konstantno duva on natopljen vodom, tako da nećete imati ugođaj mekoće i peska škripe pod nogama. A more ko more – nemirno i plavo

Tik uz plažu su načičkani lepi hoteli. Njih desetak, kako sam šac metodom prebrojala. Trenutno su prilično prazni. Baš kao i većina restorana. Bile su mi tužne scene: u mnogim restoranima svi stolovi sređeni i utegnuti, a u bašti samo sedi gazda (ili konobari) i satima čekaju goste.

Jedan od retkih restorana u kome nije bila samo porodica vlasnika je Militzis. Otišli smo po preporuci na meze i nismo omašili, mada nije visoko kotiran na Tripadvisoru. Inače, meze nije samo obrok, već tradicija druženja uz manje porcije različite hrane, koja jasno oslikava pomešanost kulture na ovom ostrvu. Služi se za najmanje dve osobe, a cena po osobi je od 12-13 evra, pa više od 20, u zavisnosti od toga šta je servirano i lokala u kome jedete. Nama je posluženo 12 tanjira: kus-kus, maslinke u marinadi, fava pasulj, grčka salata, meso i kobasice pripremani u vinu (stifados), humus, jagnjeći ražnjići i pečeni krompiri, halumi sir…

larnacamilitzis

Dobru lokalnu hranu jeli smo u zavučenom Takis Kebab house-u, gde mahom služe varijaciju na temu mesa u piti sa dosta salate: kebab, suvlaki… Uz to je neizbežno da uzmete jogurt od ovčijeg mleka, znatno kremastiji nego onaj na koji smo mi navikli. Pre obroka posluže vam i malo meze. Toliko sam “otkinula” na njihov humus da smo dva puta jeli ovde, što je za mene prava retkost.

Preko puta Takisa je To Kafe Tis Chrysanthi’s, u potpuno drugačijem stilu, ali najkul mesto ako želite da prezalogajite, popijete piće, ukusan šejk ili smoothie.

Prošetate li uličicama iznad glavne “džade” naićićete na dosta simpatičnih kafea i restorana, koji mahom zvrje prazni. Osim kluba Jungle u čijoj je bašti uveče potpuna ludnica, drugi kafići pokušavaju da namame goste svakodnevnim prenosima fudbalskih utakmica, koje se ovde prate na nivou fanatizma. Slaba vajda.

Više ćete ljudi videti u automobilima (svako treće je suzuki svift), nego onih koji šetaju ulicama. U bilo koje doba dana. Zanemarim li turiste, ne mogu reći da sam u Larnaki videla srećne ljude. Ovde kao da je nekada bio grad,a sada su samo senke. Malo je modernih i novih zgrada, neke koje su i počete, kao da su ostavljene za neka bolja vremena. Finansijski bolja.

Šta je skupoća kiparskog ostrva shvatila sam tek u Aja Napi.

AJA NAPA – меню на русском языке

Bus od Larnake do Aja Nape košta četiri evra i putuje manje od sat vremena po relativno pristojnom kolovozu. Autobuska stanica je označena tačka uz obalu, karte se kupuju kod vozača, znači ako je gužva – više sreće u narednom satu.

Nije luda Ceca. Lepa je Aja Napa“, prvo je što sam pomislila kada smo stigli u ovo, do pre 30 godina, uspavano ribarsko mesto.

Pre podele ostrva na grčki i turski deo, apsolutno najpoznatije letovalište Kipra bila je Famagusta, smeštena oko 15 km severno od Nape. Međutim tog jula 1974. ostala je na ničijoj zemlji. Ljudi su iz nje bežali samo sa najpotrebnijim stvarima, ostavljajući u garažama automobile koji su i danas tamo, hoteli i druge zgrade namenjene turizmu su ispražnjene i vremenom propale. Danas je Famagusta grad duhova i kao takav atrakcija za posetioce Aja Nape.

Mnogo lepih hotela duž kilometarske obale, nepregledne bele peščane plaže, čisto tirkizno more, Waterpark, bulevarska zabava na svakom koraku… Aja Napa je pravo turističko mesto. Raj ne samo za ruske biznismene, nego i za ruske turiste. Mada ima i drugih gostiju natpisi su svuda na ruskom. Prvo na ruskom, pa tek onda na engleskom. Vrhunac su lokalne dnevne novine na ruskom jeziku!

“Ma, gonite ih! Oni misle da ceo svet govori ruski”, rekao nam je besno čovek koji iznajmljuje suncobrane na plaži.

Rekordan broj plavih zastavica na jednom mestu u svetu su neodoljiva pozivnica za Ruse, Britance, Skandinavce, Nemce… Najlepša od najlepših je Nissi beach, ali moj glas ipak ide za Cape Greco.

ayanapanissibeach

I početkom oktobra ima mnogo turista, tako da verujem da u sezoni nema gde igla da padne. Mi smo imali sreću da Booking.com ne omaši i da zaista nađemo pristojan smeštaj za novac koji smo izdvojili. I ovo nije plaćena reklama. Zapravo… jeste! Kupili su me predusretljivošću, menjanjem posteljine i sređivanjem apartmana svaki dan i donošenjem vode i voća. A znajte da Kiprani nisu bili na času kada su se učili gostoljubivost i ljubaznost.

Najprijatniju scenu u nekom ugostiteljskom objektu (ako ne računamo ovaj smeštaj) doživeli smo u restoranu koji drži Englez, kada nam je prilikom odlaska glavni konobar pružio ruku i srdačno nam poželeo prijatan odmor. Restoran Blueberries, smeštenom u ne mnogo frekventnom mestu, ali je skromna večera za dvoje minimum 30 evra. Uz račun ćete dobiti i čašicu rakije od borovnice. Valjda da lakše podnesete cenu.

Ipak, prvi na Tripadvisor listi je Flames, restoran koji me ničim posebnim nije raspametio: smešten je malo izvan gradskog jezgra, enterijer je neupečatljiv, meni konfuzan, hrana ukusna, ali sasvim obično servirana. Možda bih jedino izdvojila kao prednost za roditelje sa decom što imaju malu igraonicu.

Mnogo je različitih restorana sa prosečnom uslugom, najjeftinijom porcijom jela (meso+prilog) od 10.95 evra i čašom ledenog čaja od dva evra.

Za one koji žele da pojedu nešto na brzaka u bilo koje doba dana i noći u glavnoj ulici tu su Zorbas i EuroBakers sa pecivima i kolačima zbog kojih ćete misliti da ste umrli i otišli u raj. Takođe možete sami da iskombinujete i napravite sendvič ili salatu, a imaju i veliki izbor sokova po pristojnim cenama za Aju.

aya-napa-submarine

U Aja Napi ima mnogo mamipara mesta. Praktično je čitav jedan kvart načičkan klubovima sa urnebesnim scenografijama, dok su u sezoni i nezaobilazne žurke na plaži ili party brodovi. Možete da skačete bandži; idete na snorkling; igrate mini golf; krstarite brodom sa staklenim dnom (Nemo Submarine – 12 evra karta), gledate kako se hrane ribe i kupate na otvorenom moru; krstarite sve do Famaguste (20 evra); možete da idete na safari na magarcima, ekstremnu vožnju kvadrovima po unutrašnjosti ostrva…

ayanapasea

Oni koji vole ovakvu vrstu pasivnog odmora verovatno su oduševljeni Aja Napom. Kada je uživanje u pitanju mom senzibilitetu više odgovara Istra, koju sam posetila neposredno pre Kipra i besomučno instagramisala. Ako mene pitate – nju stvarno vredi videti, bez obzira na kamene plaže.

Kažu da je najlepši deo Kipra Pafos, ali kako ga ja nisam videla, najzanimljivije uspomene nosim iz Nikozije. Grad koji se nalazi u dve države zaslužio je poseban blogpost.

3 comments
  1. Ispred Ayia Nape (koja u oktobru i nije toliko skupa, mozete i da se cenjkate posto je to vec van sezone) i definitivno ispred Larnake (koja ima sivu plazu i previse plitko more. Blizu aerodroma, ali ne vredi) stavljam Protaras i Perneru, mesta prema istoku. Divne plaze, mnogo vise vegetacije! A Cape Greco je predivan

Nemoguće je da nemaš komentar?!