Nebitni, blesavi, neodgovorni… maltene preko noći postali su multipotencijalisti. Kakva to radikalna promena se dogodila, pa je srozan status dojučerašnjih poštovanih renesansnih ljudi i erudita?

Sputnjik. Ne vakcina, već prvi satelit koji je Rusija lansirala u svemir sredinom prošlog veka. Druge moćne sile su dodale gas i svi resursi bili su usmereni u tu trku za moć i prestiž. Sve ostalo sporedno je postalo. Fakulteti su pretvoreni u specijalizovane centre za obuku. Dominirale su prirodne nauke i tehnologija, u to doba carstvo specijalista. Književnost, humanističke nauke, čak i istorija smatrani su nebitnim luksuzom. Filozofija – šta je to?!

Da se razumemo: ovaj događaj bio je (samo) kulminacija. Nefer bi bilo da ga posmatramo izdvojeno. Prethodilo mu je više od 100 godina “nameštanja” društvenih i industrijskih prilika. S naglaskom na industrijske.

Mračno doba za multipotencijaliste zapravo počinje od II industrijske revolucije i drastičnog povećanja broja zaposlenih u fabrikama. Sve više ljudi radilo je kao na traci. Ako je ikada bilo dileme da li sredstva za rad i proizvodnju određuju političku i socijalnu strukturu, tada je potvrđeno kao tačno.

A kada se završava to mračno doba?

Ako je potrebno da uzmemo jednu tačku u vremenu kao početak kraja mračnog doba onda je to pad Berlinskog zida i početak formiranja Evropske unije. Da ne ulazimo u dublje rasprave o modernoj kapitalističkoj ekonomiji, ono što je činjenica: od tog perioda univerziteti više nisu toliko moćni i autoriteti. Polako počinje demokratizacija obrazovanja. Kontraindkacija (ovo je sad popularna reč, pa nisam odolela da je ne iskoristim) toga je preispitivanje autoriteta. Biranje sopstvenog puta. Puta od žute cigle.

Generalno, sve je manje linearnih izbora u našim životima. Ili se to samo meni tako čini?!

1 comment

Nemoguće je da nemaš komentar?!